
O, kako te ne poljubih! O, kako te ne poljubih dok su mi tvoje reči budile dušu O, kako te ne poljubih dok mi tvoj osmeh osunča srce O, kako te ne poljubih dok su mi ruke tvoje širile zenice O, kako te ne poljubih kada se uzbudih slušajući sadržaj dramskog teksta O, kako te ne poljubih i ne zagrlih dok je kiša plesala tvojom kosom O, kako te ne poljubih i život ne probudih dok mi telo i usne tvoje najbliže bejahu O, kako te ne poljubih na vetru što mi prošaputa tvoj osmeh O, kako te ne poljubih no se izgubih u obrazima tvojim, meni nedostižnim O, kako se obrukah prema sebi i toj dilemi kad ukradem dah što ga tvoja duša deli.. Meni! O, kako te ne poljubih, i ne pobegoh iz robije što se ovde život zove O, kako te ne poljubi ovaj dasa što ga mrzi masa, ali on ne haje no u pesmama sebe daje On rečima plovi dok se ne prepolovi na groblju starom. Gary Bramil 30/5/25.