Kad pamet utihne Tokom letnjeg pakla pamet je otišla... na odmor Prepustivši me tišini osama je u punoj rezoluciji zasijala Sustigao je i odgovor nemuštim jezikom preobrazivši rutinu u spokojnu prašinu Realno stanje otklonilo je svo to lažno sranje virtualnog raja Odbrusivši tlo pod nogama većina je poletela nesvesna grehova Pred oltar svakidašnjice ispeglane odeće, gušile su se kravate Kad pamet utihne munje doleteše pa pometoše nevidljivi trag I, džaba ta omča što visi pred očima, e, tu, ljubav počiva, dobrodošla nije... Tu srce bije, mehaničko i lažno, puno predrasuda i nepoznatih osuda Inače, ne postojiš! U sebi ovce brojiš van mreža okorelih antiteža! Dobrodošao u pakao tišine! Džaba bi plakao! Zri ili mri! Gary Bramil 4/8/25.