Krv Anarhiste sa Ulice
Putovao sam busom
autoputem E-75
Da li je usnio slobodu,
bezbedno spustivši
obraz na očevo rame?
Možda je usnio...
ljubav sa kojom pleše
nakon 15 minuta tišine
za one ispod
betona i prašine?
'Mislim na ruke'
šapnu mi Milan...
...nakon nepregledne
kolone hodača
što jesu meta
silueta auto škola,
korumpiranih
Jedno rame uli
sigurnost i oduva
'Modro i Zeleno',
baš kako zamisli
'U naručju vremena'
kombajna što kosi
pšenicu na betonu,
trenutak je doneo
miran san i veru
Dečak je snio na
ramenu oca svog,
a, ja, zamišljam
dodir obraza mojih
'Hodaj! Hodaj!'
Krvi moja!
Nema unatrag!
Pametno dete,
čudo planete,
ima stas da
podigne glas:
To sam JA!
Ovo je zemlja moja!
JA sam krv
anarhiste sa ulice!
Gary Bramil 17/1/25.

Коментари
Постави коментар