Glasnik Vetar je stao na tren dok je drveće šaputalo je pesmu Dok zrak sunca ne ustreli umornu kućicu, smrznutu na sivilu Note su plesale u glavi mojoj kada, iznenada, maksimalno crvenilo ne zasija u očima I taj stav. I ta smirenost jednog srca što me zakuca za stolicu Uz dokolicu, jedan deda već umoran zagrli glasnika Da, baš, tog dobrog srca vlasnika Taj zagrljaj postao je običaj, tradicija duga koja nahrani dušu gladnu... ...i tu glavu hladnu Uprkos oblacima strpljivim koracima ta je supernova osvetlela paletu... ...jednu planetu što je reči čine, neke tako fine bez cene na čelu Glasnik je istina, ma, jedna milina, što nadvisi reči... ...a sunce se probudi u očima onog što već odavno razmišlja da počiva... ...dok mu suze glancaju sočiva, preživeće zahvaljujući glasniku srca čistog i uma bistrog Glasnik je vlasnik duše što se danas retko vidja. Gary Bramil 24/01/2022. ...