Pesimist

Kada ubice u plavom
postanu telohranitelji
ubica u odelu skupom,
optimizmu dodje kraj
Kada ubice u belom
ucenom odbiju operaciju
deteta, što jauče,
optimizmu dodje kraj
Država silueta
hrani bogate
dok pamet cvili,
na ulici se gazi
Kada ledja zadrhte
zbog zakletve klete,
gde masivne olupine
dečici ubistvom prete,
optimizmu dodje kraj
Kada matore drtine
što pokloniše čast,
obraz izmeta pun,
optimizmu dodje kraj
Dokle šetati,
mladosti, moja?
Kada vas izdadoše
oči crvenih boja?
Dokle, mladosti, moja?
Mom optimizmu
kraj je došao jer,
nacija starleta i
propaliteta ne
veruje vama!?
Ovde je tama,
navikla da guta!
Ovde je sama
mladost koju
niko ne sluša!
Prepušteni sebi,
u zemlji poganih duša,
iznedrili ste osmeh
koji pokuša da oživi
raspadnuta tela
na otrovnoj njivi.
Gary Bramil 25/1/25.

Коментари

Популарни постови са овог блога