Nada u očima Sunca

Lutalo je srce,
očajnički tražeći
snagu i razlog
Srce se umorilo,
pa se oznojilo,
kraj reke zaselo
Onda je zaplakalo,
od sreće da
uvenuti neće
Zaplaka i duša,
na zubatom suncu
u mesecu zaljubljenih
Jedan jecaj
sustizao je drugi
sokakom emotivnih
Srce dobi smisao,
dok obrazi reku
izrodiše, najčistiju
Duša dobi osmeh,
utešila je mladost,
pameti puna
Sočiva zasijaše,
poput novih,
progledaše
Nakon decenija,
dugih i olujnih,
jedan uličar
zaplaka od sreće
Uočivši nadu
u očima sunca,
telo ozdravi.
Gary Bramil 1/2/25.

Коментари

Популарни постови са овог блога