ISTE

Nešto razmišljam, 
naglas...
Koliko puta sam
bio zaljubljen?

Hm

Jedino ako računam
i prste mojih 
stopala

Hm

Kako beše?
Zaboravih!
Sustigla me
starost no, 
ne i ljubav

Šta je to, 
ustvari?
Zar to stomak
svari, ustvari?

Dok zmija
ne pobije sve
leptiriće?
Jel' to?

Hm

Zaboravih!
Načisto!

Mada, ne i oči
silnih gušterača, 
to ne, za nauk!
Pazi pauk!

Ustvari, ne!
To je ona
Bogomoljka!
Iskoristi pa te
pojede!

O, ne, ne!
Zar o njoj
da razmišljam?

Mućak!

Uostalom, 
sve su iste!
Kao ljubav
pružaju
dok te ne
razoružaju
i pojedu dušu!

Bljak!

Smetlište, 
zarazno! Uh!
Mada, čuh
da me neka
kao čeka!

No, kurac!
Apetit lažan
što se pravi
važan!

Bljak!
Sveta smak!

Ljušture i
kalašture, 
što im ljubav
ne čuči!
Zar takva
da mi srce 
muči?

Jok!

Neka tamo ide
gde se nje stide!
Neka ispostavi 
račun, bez poreza, 
ne fiskalni grabež!
A, sada, lavež! 

Buaaah! Urghhh!

Volim Cobi
i u staroj dobi!
Zaljubljen 
u muziku. 
Dovoljno. 

Van prostakuša
što bi srce da kuša. 

Marš!

Volim sebe,
a njih nek' jebe
svako ko stigne
i kome se digne
na prostakluk,
prljavi.

Gary Bramil 16/10/25.

 

Коментари

Популарни постови са овог блога