Badava nebeskom
narodu duša,
kada se ponašaju
kao bezdušnici
Badava Srbima merak
kada podmeću noge
na svakom koraku
Badava sjajna srpska kuhinja
kada te truju rečima
Džaba i kvadratura
kada im je jezik
kao armatura
Pa kunu, pa trunu
u ljušturi bez
svetla
U tami
i stovarištu metla
kojima obrišu
svaki trag uspehu
Badava i mladost
kada caruje uštogljenost
I sva ta hrana
postane brana
Jer,
zdravlje ovde na usta
ulazi
A onda izlazi
pepeo kojim
satiru put
Narod je krut!
Gde će vam duša
nebeski stvore?!
Džaba vam i krst
oko vrata
kada ne poštujete brata!
Ugasite svetlo
i zatvorite vrata
upregnite pseto
i urnišite brata!
Nebeski, zar ne?
Bonton Primadona Po bontonu nepoznate drage lebdim po plafonu kvadrature kruga Po plafonu krečom pišem ime, usred zime, stepenika stotinu O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! Po parketu ograničim znoj, jedan ćilim čini milim, prostor taj O, znaj, ti, ignorisana budalo, od očiju što čuju, jezika što truju: Limitirano je tapacirano srce što ga rado lome, ko? Pa primadone? O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! Po bontonu! Primadonu! Na balkonu! Primadonu, što šator nije! Rečima što šije! Da se vije! Da se krije, srcem svim! Da se pomirim sa tim! Uz primadonu zrim! O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! O, bont...
Коментари
Постави коментар