Celog života
patim za bratom
pa sam
razmišljao vratom
Da ga upregnem
i vinem u visine
Samo, falila mi greda
još od petog
razreda
Da presudim
ali nikako
da se usudim
Htedoh da visim
i prekratim muke
jer, falile mi te ruke
i reči podrške
bez zadrške
Fali ta krv sveta
što kipi
godinama
što vri hodnicima
koji rastu
Što stvaraju krastu
na srcu
I gde je to lice
što me izbegava
čitavog života?!
Gde su te vilice
što rečima kidaju
svaku nadu
i sedu bradu
koja se svesno udalji
na nedostupnoj distanci
da se slučajno ne sretnu oči
i srce iskoči...
Patim za bratom
Jer, jedino mi on osta
od roditelja svetih
što se sjediniše sa zemljom
Bonton Primadona Po bontonu nepoznate drage lebdim po plafonu kvadrature kruga Po plafonu krečom pišem ime, usred zime, stepenika stotinu O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! Po parketu ograničim znoj, jedan ćilim čini milim, prostor taj O, znaj, ti, ignorisana budalo, od očiju što čuju, jezika što truju: Limitirano je tapacirano srce što ga rado lome, ko? Pa primadone? O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! Po bontonu! Primadonu! Na balkonu! Primadonu, što šator nije! Rečima što šije! Da se vije! Da se krije, srcem svim! Da se pomirim sa tim! Uz primadonu zrim! O, bontonu! O, plafonu! Daj mi jednu primadonu! Da joj grickam uvce, da joj tresem živce! Daj mi samo jednu onu - primadonu! O, bont...
Коментари
Постави коментар