Kakav optimizam na ulici! Na vetru puštam glas u etar a knjiga hektar. Zaboravili ljudi da čitaju, na papiru. Džaba je drvo izrendano živo. Džaba. Drama na ulici. Krv na ivici. Samo promaja lista kraj knjižare što blista.
A, ja, polovinu svog života na pločniku pešačke zone. Od jutra do mraka kao svraka.
Krila moja mila Jedan zamah udahnuo je dah krvavom oku u krajnjem roku Jedna krila se spustiše na moj dlan O, kakav plan! Šepurenje a, ne durenje iznenada sunce ugleda Dok je staklen krov urnisao korov, krila tad mi pomilovaše dušu Moja kafa gorka nije, iako šećer izbegavam, rado Plavokosi kljun poče pesmu milu u izobilju kafea usamljenih stolica I, sada me golicaju ta krila i ta pesma što šapatom mi umiri drhtaj tela A bi cela, ta vesela krila mila sa kojim poleteh Sa visine sam ugledao telo umornog čoveka koji dočeka osmeh sunca Najzad. Gary Bramil 20/11/25.
Коментари
Постави коментар