Već dugo tata nisam

Odavno ja sam obrisan
Visim na ulici
I čekam taj smešak
Obešen o stub
nadam se često
I da promenim mesto
Opet ćeš me zaobići
Opet ćeš ljutito pobeći
Krijući korake
Krijući lice
Ti bežiš od moje ulice
Bežiš od mene
Bežiš od sebe
Jer ti krivo
ko ti je otac
Ko je bio oslonac
Prve korake pokazao
Ti ne brineš
ni da zineš 4 slova
Taj moja prosta
Od mene što osta
Na ulici pobednika
Stigao je poraz
Ali ne moj
I nemoj da hodiš
Mojim pločnikom
Koji je vreo
Koji peče i obraze i stopala
A tebi se ne bi no dopala
Moja ruka ožiljaka puna
Moje srce koje koči
I sad bi da iskoči
Van tela
Van duše
Van ljušture koju
Uspori godina proizvodnje
I sada jeca i plače
I iskače da luta
Ulicom poraza.

Коментари

Популарни постови са овог блога