Mrak

Titula uprlja obraz
i skrenu pogled tvoj
sa moje nemaštine
I stvori prljavštine
na srcu i crvenom
kaputu
Uglancani jezik
stvori plamen iz grla
što spali tek
procvali cvet
Što obori krila
uličnog andjela let
Obrisa trag
nekada drag
Te četiri zvezde
zakloniše kometu
što sijaše jako
Obavijaše telo i srce
i vene i mene
Pa stegnu i polomi
kosti što klecaše na vetru
pločnika hladnog
Saseče krila
a moja je bila
Na papiru
Samo izgleda
I to sad izjeda
poslednji dodir
na zatrovanoj zoni
gde pešaka uništi kraljica
Srećno ti bilo moja vilo
sada teci i reci:
Tvoja sam reka nakada bila
a sada imam drugi tok.
I zato kraj ~
Odbila sam tvoje svetlo
I novcem kupila mrak.

Коментари

Популарни постови са овог блога