......
'Tata! Tata! Probudila sam se!'
Vrištala je Petra, uporno dozivajući svog oca: Zaspao je nakon čaše Jegera. Preumoran i ne preterano ambiciozan. 2h10m. Tama. Samo dečiji glas i očevo hrkanje ~ Devijacija ga kida od malena. Ignorisao je to. Svoju kćer ne, nakon odlaska supruge. Ostavila je njega i nju, tako nesavršene. Petra je volela oca. On je grebao pločnike uzavrele. Ljuštio je svoju kožu za nadnicu, i za svoju zvezdu danicu ~ Petru. Duhovita na oca, redovno je zbijala šale i brojala stepenike do svog i očevog gnezda. Redovno. Otac se plašio mraka. Nije voleo tamu, već samo nju ~ Petru. Ona je njegov život. Ona je njegova svetlost.
.......
Gary Bramil
*Odlomak iz knjige 'Afazija'
Коментари
Постави коментар