Ne pripada sreća meni
Kao krpu punu prašine
sa tvog srca, šutnula si me
Srce sam ti glancao
A ti sijala, meni prijala
Ti si cvetala
tih proleća naših,
sijala i prijala
'Da mi suvo zlato nude,
da mi sunce sestra bude,
nikog srećo htela ne bi,
ja pripadam uvek tebi'
Tako si često citirala taj stih
'Bato, Bato, ti si moje zlato,
Colasime'
a onda obrisa me
Iz života svog
Svojom gumicom
koju si vešto krila
od veseljaka tvog
Omekšivačem
moje srce
si umirila,
prigušivačem
telo rasporila
I dobila zlato iz Minhena
Razmenila si dušu
zarad večere i vas dvoje
Pevušio sam godina 11
kako 'biće nas troje, srce moje'
Sada srce tvoje nije moje
Drugu pesmu pevaš,
tudje snove snevaš,
tudji jezik ljubiš
i ubrzano gubiš,
naše sećanje....
Ubi i glavu mi odrubi
moja iskrena ljubav.
Krila moja mila Jedan zamah udahnuo je dah krvavom oku u krajnjem roku Jedna krila se spustiše na moj dlan O, kakav plan! Šepurenje a, ne durenje iznenada sunce ugleda Dok je staklen krov urnisao korov, krila tad mi pomilovaše dušu Moja kafa gorka nije, iako šećer izbegavam, rado Plavokosi kljun poče pesmu milu u izobilju kafea usamljenih stolica I, sada me golicaju ta krila i ta pesma što šapatom mi umiri drhtaj tela A bi cela, ta vesela krila mila sa kojim poleteh Sa visine sam ugledao telo umornog čoveka koji dočeka osmeh sunca Najzad. Gary Bramil 20/11/25.
Коментари
Постави коментар