Prijatelji

Ne ubijajte mi prijatelje moje!
Ne dirajte mi drugare,
moje prijatelje!
Ne ubijajte to
jedino dobro, naše!

Ne zatvarajte jedine
koji nas vole!
Koji nas mole
da ih udomimo,
da ih ugrejemo
u Ništavilo,
u ovoj poplavi kiča
koji tako volite!

Ne zatvarajte mi sreću,
prizivate nesreću!
Potapate crkve
a, neodržavate groblje
gde leže Nišlije,
stare i prave!

Vi koji ste došli sa livade!
Vi zbog kojih su zatrovani potoci!
Zbog vas su otoci na srcima!

Vi koji lomite noge
mojim pravim prijateljima
koji mole za parče hrane,
koji se lome oko pozitivnih
a vi negativni
uništavate i mene
i moj komšiluk,
koji nije u stanu pored mog
ali jeste prekoputa!

Moj komsiluk
koji čuva pretke
koji su krvarili za Ništavilo!
Koji su izgradili ulice
kojima vaš kamion lovi i ubija!

Vi koji ste puni sebe
a i niste odavde,
vi koji jedino što valja
satirete!

Ne ubijajate mi prijatelje moje!
To nisu vaši,
jadnici ste baš vi,
nesposobni junaci!

Neškolovani jataci
koji kreirate
sudbinu!
Zar se igrate Boga?

Ko ste vi ?
Što ste vi došli
sa vaše poljane?
Da mi orete moju?

Da se vijorite
dok neko gladuje?
Vas baš raduje
kada je neko nemoćan,
kada neko pati!
Kada i ne može
da hoda dok vam
dušu ne proda?!

Ne ubijajte mi prijatelje moje!

Gary Bramil
07.02.2017.


Коментари

Популарни постови са овог блога