Hiperaktivno provociranje malogradjanštine
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Zavisi, izustih dok šapat iz blizine ponavlja...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Zbunio me je taj ženski a tako mio glas...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Iznova i iznova....Morao sam bataliti socijalnu mrežu i ustati, okretati glavu i pogled u prazninu...Hm...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
I dalje su mi te reči i to pitanje bunile uši...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Morao sam, mada ne rado, prigrliti svoj ne tako mali nos i zatvoriti nozdrve pokušacajući da izbacim te reči mile...Hm...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Zbunilo mi korak to prosto pitanje dok kapljice kiše miluju omote ploča, na žici, kraj drvene kućice....
Dok sam žureći sklanjao na sigurno moje ploče, dopirao je do mene Šostakovićev 'Drugi Valcer'...iz samo meni znanih misli...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Bezbroj puta postavljeno pitanje na koje kao da sam, onako, u čudu, izbegavao da dam odgovor...Sledio me na vetru kao i sam ples već otpalih listova lipe....
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Uporno me dozivala ta nevidljiva dama, na ples... Dok su moji koraci, sami od sebe već grabili po mokrom pločniku ulice suvenira kraj Nišave...Pažljivo, da ne oštetim te plastične gajbe prepunjene pločama koje hleb mese...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Moje cipele su krčile put zauzimajući tako mesto na plesnom podijumu u blizini gradske kuće...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Čekala je odgovor, po svemu sudeći, dama iz podsvesti moje, dama koju samo mozak čoveka željnog plesa može idealizovati i hologramski stvoriti figuru jedne tako retke madam...
Da li bi ste vi plesali po kiši?
Hiperaktivna kreacija zna, iz pijeteta, pokloniti se dami, prosto je zbunivši u ovakvom Ništavilu, u kome izumire poštovanje i osećaj za lepo...
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Dok su ploče već uveliko utonule u san, na sigurnom, mio glas nije odustajao...
Kapljice kiše mi igraju po glavi bez kose, a um nervira užurbane prolaznike, koji svoju muku muče...
Da li bi ste vi plesali po kiši?
Plešem, draga moja nevidljiva i nedokučiva, usput obučena u najlepšoj haljini, dostajna dame, tako retke... Plešem već 25 godina isti ples... Sa povremenim a, po svojoj prilici, nezahvalnim i nedostojnim ženama... Plešem i po kiši, vetru, takodje, i na užarenom pločniku, plešem...
To izgleda zbunjuje malogradjansku elitu koja i ne prati moje korake, no samo osudjuje moj toliko dug ples... Bez nekog valjanog razloga.
Da li bi ste vi plesali na kiši?
Gary Bramil ~ 20/05/2024
*Deo knjige 'Fiktivna rutina'
Коментари
Постави коментар