Prezir

Neverovatno 
škripi podsmeh
dugogodišnjih
poznanika

Prosto,
njihove oči
izazivaju prezir
prema mojoj
pojavi

Lažnim osmehom
glumataju zabrinutost,
dok se u mraku
raduju nesreći

Trud je strana reč,
poštovanje i podrška
tu ne stanuje

Karikiranjem uspeha
koji je pred vratima
prevazilaze i
sopstveno očekivanje

Uprkos umivenom
licu, obraz zrači
prljavštinom iz
skloništa koja smrde
na neukus i večnu
netrepeljivost

Okružen onima
koje nisam birao,
okuražen plivam
u kanalizaciji
ljudskog otpada,
koji lažno sija,
na površini

Podsmeh
trenutno uspešnih
individua koji van 
ulice pobede i poraza,
kočine na visini
kojom mokre
otrovnim urinom,
svet ne videše

Podsmeh je
njihovo prezime,
prezir im je ime,
tih premudrih staraca
sa balkona ludnice,
glavne ulice.

Gary Bramil 3/7

Коментари

Популарни постови са овог блога