Tata iz paralelne dimenzije

Zarad čega 
graditi nova 
sećanja i život?
Zar dopustiti 
da neka nova, 
važna al' lažna, 
takodje, poruši 
dom i um?
Zar im je to 
svrha postojanja? 
Zadovoljstvo?
Zar opet živeti 
u finansiranoj laži?
Zakrpi pa šutiraj 
do iznemoglosti?
Zar ja da klonem 
jer verujem? 
Zar to?
Zar da prospem krv 
na uzavrelom pločniku 
i preživim dok me 
dom čeka pakao?
Zar da suzim lice 
zbog nevernice?
Sebi da naškodim 
dok mi ožiljci
krase čelo?
Zar to? 
Ja da verujem? 
U šta? 
Ljubav je laž! 
Žena je laž!
Život je laž!
Zar ja da 
pišem strofe 
ljušturi bez emocija?
Zar još jedna
da mi uništi
moje dete
u sebi 
dok me noću
budi 'Tata!'
iz paralelne 
dimenzije?

Gary Bramil 27/8

Коментари

Популарни постови са овог блога