Tata iz paralelne dimenzije
Zarad čega
graditi nova
sećanja i život?
Zar dopustiti
da neka nova,
važna al' lažna,
takodje, poruši
dom i um?
Zar im je to
svrha postojanja?
Zadovoljstvo?
Zar opet živeti
u finansiranoj laži?
Zakrpi pa šutiraj
do iznemoglosti?
Zar ja da klonem
jer verujem?
Zar to?
Zar da prospem krv
na uzavrelom pločniku
i preživim dok me
dom čeka pakao?
Zar da suzim lice
zbog nevernice?
Sebi da naškodim
dok mi ožiljci
krase čelo?
Zar to?
Ja da verujem?
U šta?
Ljubav je laž!
Žena je laž!
Život je laž!
Zar ja da
pišem strofe
ljušturi bez emocija?
Zar još jedna
da mi uništi
moje dete
u sebi
dok me noću
budi 'Tata!'
iz paralelne
dimenzije?
Gary Bramil 27/8
Коментари
Постави коментар