Zvona Sumraka

Sivilo je otrovalo
uplakani um,
odbijajući
boje radosti
Uz sve te
moguće pakosti,
mrak je oči
prekrio
Sočiva su
štucala
ime koje
inspiriše
Sivilo vrišti:
'Odustani!'
Zar sada?
Pri kraju?
U susret
žutoj traci,
sevnuli jataci
glodjući
umorne kosti
Zar da posti
umorna noga?
Zar da krije
da zadovoljna
nije?
Sivilo grebe
arterije,
kandžama
bez traga,
kida
O, bestraga!
Van praga
je čistije?
Srećnije?
Zvona sumraka
paraju nečisti
vazduh parka
u centru,
dajući do znanja
da sunce je
blizu
Reka teče,
umorna.
Gary Bramil 18/9

Коментари

Популарни постови са овог блога