Aurora

Zašto si
slatka toliko?
Šta tu neki
osmeh, ono?
Zašto sijaš
u tom kaputu,
crnom?
Kakve su to
lokne, u pola
noći što
mraz teraju?
I, ja, nadjoh
kad da tvojom
ulicom hodim!
I, sada, zbog
tih jedinica
što usne krase,
zaspati ne mogu!?
Možda sam i
popio previše
pa mi se
svetlost ukaza!?
Hm?!
Zašto si
slatka, toliko!?
Zar taj
trenutak
večnost čini?
Ili, mi se pričini
samo nešto,
dok vešto
bare izbegavam,
na putu ka snu
što mi neznanka
oboji, u boji
život siv.
Gary Bramil 23/11

Коментари

Популарни постови са овог блога