Lynch

Otekli obrazi
čoveka slona
što surlom
skrši nevidiljivi
stub
Na otudjenom
posedu venac
prekriva
jednosmernu
ulicu
Pokraj šuma
na njivi je
zasadjen cvet
sa srca dva
Njih čuva
starija garda,
još ruke im drži
ali, džaba, tu
blicevi sevaju
Tu uspevaju
koreni zla
što zaseče,
u startu,
prstiće bez laka
Izgubljeni
autoput će odneti
slona, nakon sloma,
daleko negde
da proklija novo
seme
I proklinje,
taj čovek slon,
svako oko
što progleda
u pustari ove
močvare
Rezervišite
na vreme put
u prazninu kožom
što vam je oljušti...
Lynch.
Gary Bramil 9/11

Коментари

Популарни постови са овог блога