Putuje Jadranka
Putuje Jadranka
drumom setnim
kraj koliba praznih
dok duša jauče
i u osami plače
Van plavetnila
lekovitog Jadrana,
Jadranku tišti:
Šta smo sve mogli mi
Večiti mrak na
poluostrvu siromašnih
zna da dotuče
emotivno retke
Zna da zgazi
i u tami proguta
ta maršuta
pepelom posuta
Tu su jutra hladna,
zidovi tu suze sami
Putuj Jadranka,
odgovor izostaje,
ovoga puta
čudna je ruta tek
prekoputa, na
groblju starom
Dok mi duša drema,
gde si, što te nema?
Gary Bramil 28/11
*Posvećeno Jadranki Stojaković
(Sarajevo, 24. juli 1950 — Banja Luka, 3. maj 2016)
Коментари
Постави коментар