Srce zašivenih usana

Kako spava
nacija izelica
kojoj pod
betonom leže
oni nevini
mesto odavno
zaslužnih
zločinaca u samici?
Kako spava
majka što
izgubi kćeri
i svog oca?
Da li jauk
vaš sokak steže
poput horora
odvratnog scenarija?
Kako jutrom
obrijete naslagu
zla na obrazima vašim?
Kako vam osmeh
zao dušu krao
godinama da vas
ne dotiče bol i
svakodnevno
vredjanje porodica
vaših?
Zar vam je hleb
ukusniji danas?
Dok mračna lica
propalica vam se
u facu smeju?
Kako vas, bre,
nije žao i šta
vam ludu glavu
koči da vam telo
skoči i kaže: Dosta!
Zar vam vaše
dupe važno samo
kad je vlažno
i kad suza krene
sama kroz vene
tela što ukočeno
lebdi licem neta,
gde je tajac i gde
morza azbuka
obnevidelih vlada?
Tako spava
narod jedan,
čija snaga
sad ne vredi,
jer se i preci
u grobu prevrću
stideći se uplašenih
zombija, usana
zašivenih čija srca
se presaditi neće.
Gary Bramil 2/11

Коментари

Популарни постови са овог блога