Svet Tišine: Duša

Dok tragedija
tragediju sustiže,
nekada hrabar
narod ravnodušno
prede u sebi
Dok krv leti
pločnikom,
naočiti čopor,
bez sjaja u
očima, brani
prljavštinu
u skupom odelu
Duša gleda
sa visine,
jer se tako
bolje vidi,
kako zlo caruje,
protrlja oči i
upita samu sebe:
'Zar sam živela tu?
Kraj takvih,
živih a mrtvih?'
Ogledalo
je misaona
imenica, uz obraz
koji gazi pred
sobom sve
Duša je mrzela
autobuse,
mnogo su trubili,
smrdeli i
prepuni bili
Duša se zagleda
u komšiluk pa
promrmlja u sebi:
Želim poleteti!
Želim biti Soko!
Eh, dušo!
Ni danula nisi
na klupu, ni tren,
a, ti, odlete visoko!
Dušo!
Gde ćeš?
Zaboraviće te!
Duša nesta,
bez pozdrava,
sa kartom u
jednom pravcu.
Gary Bramil 1/11

Коментари

Популарни постови са овог блога