Na Ostrvu Nadom Budnih

Dok stomak 
negoduje
setih se sna,
sitog

Jauk duše
telom diriguje 
orkestar
gladnih ćelija

Vrisak stvori
znoj na minusu,
novčanika

Dokle?

Karma uzvrati
silnoj dobroti
u društvu kvarnih

Po zasluzi
nagrada stiže
dok hranih usta
kletvi puna

Zar da mrem?
Jel' to smem?

Nagradiću stomak 
osmehom,
u inat, sebi!

U inat minusu!
Preživeću!
San je jači od
silnih alapači!

Dok umor
sustiže, 
oči plivaju,
suze umivaju 
vetrom telo
na ostrvu upornih
i nadom budnih.

Gary Bramil 20/1/25.

Коментари

Популарни постови са овог блога