O, krvi, moja!

Krvi moja
što ti bežiš
s' noge rane?

O, krvi moja,
ti, što me 
jutrom budiš

Zar te gnječe
zidovi moji?
Arterija koja
plače?

Znam, znam!
Ističe rok,
bateriji u
arteriji!

O, krvi, o, krvi,
umetnosti moja
što znaš reči
šaputati u osami

O, krvi moja,
zar te ko posrami?
Ne gubi iz vida,
ko te ljubi,
jutrom, naštinu!

O, venice, moja 
zenice, saputnice!

Ti! Ti! Što betonom
hodiš i uspavana,
k'o zaklana, me rodiš,
svakim danom, iznova

Znaju tetovaže
čoveka da osnaže!
Te prirodne fleke,
odbijaju ljude neke!

Zar se stidiš,
krvi moja,
da utekneš sa otoka 
išaranog?

O, krvi, o, krvi,
ne bi put prvi!

Znaš da me lažeš!
Ti, ljubomorna si!
O, krvi, u te vrvi
termit nemirni!

Odbrojani dani nisu!
O, krvi, grupa moja ti si!

O, venice, moja 
zenice, saputnice!
Reci mi u lice,
dal' me mrziš ili voliš!

Hvala nebu što postojiš!

Gary Bramil 19/2/25.

Коментари

Постави коментар

Популарни постови са овог блога