Odluta

Sunce je
oporavilo
novčanik,
udostojivši ga

Vitamin D
razvuče osmeh,
na sred ulice,
ugledavši oči
koje se smeju

I to kakvim
osmehom!

Au! Šta bi!?!
Gerasime?
Gerasimeee!

Gde odluta?
Jesi živ?

Vreme stade,
dok oči te
pomilovaše
moje obraze

Samo da se
ne uobraze!

Pažljivo zbori,
ti, čoveče, kruti!
Biraj reči, mali!

U tren se
obratih sebi,
k'o po navici
štipajući srce

Milisekunda
prikaza sliku
što mi sočiva
pročisti

Zar u mraku
Balkanske?

Au!

Au! Šta bi!?!
Gerasime?
Gerasimeee!

Gde odluta?
Jesi živ?

Oči milovaše
obraze moje,
a, jedan osmeh
mi uli nadu

I, gde?

U mom gradu!

Gde, uprkos
sivilu jedne oči
žive da ožive,
pa prožime telo
vibracijom što
davno nesta!?

I, to ne presta'!

Au!
Šta se dogadja?
Da li me to neko
strelom gadja?

Zar u srce pokrpljeno?
Au, moja veno,
moja nogo,
poleteh ja mnogo!

Au! Šta bi!?!
Gerasime?
Gerasimeee!

Gde odluta?
Jesi živ?

I, sada, moram
zaspati misleći
na okice što mi
dušu probudiše!

Au!

Nema meni sna!
Silazim sa dna!

Sada kad ugledah
Nju!

Au! Šta bi!?!
Gerasime?
Gerasimeee!

Gde odluta?
Jesi živ?

Spavaj sad!
Sanjaj nju!
Lepo je to!

Gary Bramil 11/4/25.


 


 

Коментари

Популарни постови са овог блога