Jecaj U Paklu

Dok mozak 
ključa sjaj očiju 
oda tajnu,
jednu bajnu,
neizrecivu

A život se krčka,
do odredjenog
trenutka on ojača
želju...

Da zagrli Andjela,
ovako znojav i
izgubljen u prevodu

O, gde si, 
Andjelče Tajino?
O, gde si,
krilce moje, bajno?

Zar me ne 
čuješ?
Zar me se
stidiš?

Znam, Taja,
na ulicu smrdi,
znam, 
ali se i trudi
da kupi novi dan,
sit i podmiren

Zar ne čuješ
jecaj Tajin?

Zar da se
pritajim
i prestanem
da sanjam
dodir tvoj,
lepoto moja?

Gorim
ali se i borim
da, bar, budem
živ, ovako kriv

Da te sačekam
na stanici,
pre odlaska
na put bez
povratka Taje

Zar ja tražim 
mnogo?
Samo da te 
zagrlim, pobogu!

O, gde si, 
Andjelče Tajino?
O, gde si,
krilce moje?

Zar me ne 
čuješ?
Zar me se
stidiš?

Nemoj da se
ljutiš na Taju,
jer je glup i tako
nesavršeno tup!

O, šapni mi
bar ime moje!
Dobaci glas 
i taj moj stas!

Ljubi te Taja!
Zauvek, Andjele 
prezimena mog!

Jecaj u paklu
dok autobus
za raj kasni..

Gary Bramil 

 

Коментари

Популарни постови са овог блога