Jecaj U Paklu
Dok mozak
ključa sjaj očiju
oda tajnu,
jednu bajnu,
neizrecivu
A život se krčka,
do odredjenog
trenutka on ojača
želju...
Da zagrli Andjela,
ovako znojav i
izgubljen u prevodu
O, gde si,
Andjelče Tajino?
O, gde si,
krilce moje, bajno?
Zar me ne
čuješ?
Zar me se
stidiš?
Znam, Taja,
na ulicu smrdi,
znam,
ali se i trudi
da kupi novi dan,
sit i podmiren
Zar ne čuješ
jecaj Tajin?
Zar da se
pritajim
i prestanem
da sanjam
dodir tvoj,
lepoto moja?
Gorim
ali se i borim
da, bar, budem
živ, ovako kriv
Da te sačekam
na stanici,
pre odlaska
na put bez
povratka Taje
Zar ja tražim
mnogo?
Samo da te
zagrlim, pobogu!
O, gde si,
Andjelče Tajino?
O, gde si,
krilce moje?
Zar me ne
čuješ?
Zar me se
stidiš?
Nemoj da se
ljutiš na Taju,
jer je glup i tako
nesavršeno tup!
O, šapni mi
bar ime moje!
Dobaci glas
i taj moj stas!
Ljubi te Taja!
Zauvek, Andjele
prezimena mog!
Jecaj u paklu
dok autobus
za raj kasni..
Gary Bramil

Коментари
Постави коментар