Retka Vrsta: Dama

Jedne pege
posetile su
mrak močvare,
osvetlevši
tamu Ništavila

Jedne oči
zasjaše sa
bine, usred
haljine te
dame fine

Čime zaslužih
da vidim tog
bajnog slavuja,
što glasom
andjela me
probudi iz kome?

Njena ridja
kosa, stopala
bosa, ustreliše
srce, na javi!

I tad blesnu
svetlost!
I pojavi se
život!

Prikaza se
nada, tu,
sada!
I, iznenada!

Andjeo
mi
naglas
šapne:

Život je
život!
Živi ga!
Sada!

Inače!
Pakao!

Život je
život!

Koračam ka
snu i niškom
dnu, sa njom
u mislima što
kraj mene i
moje duše
spava

O, živote!
O, Dona!
Ti jesi
primadona
što u mom
srcu bdi,
zauvek!

O, poljubim
ti pegice,
ridjokosa
loknice!

Za laku noć,
u ponoć,
zato upomoć!
Osetih ljubav!

Ti jesi ono
što u Ništavilu
ne stanuje...

.. retka vrsta
dame, što izumiru
ili čame same.

Gary Bramil 26/7/25.

 

Коментари

Популарни постови са овог блога