Ambis
Sa oblaka
sidjoh u sokak,
ugledavši nju,
tog andjela
u haljini beloj
Sa oblaka
sidjoh očekujući
poljubac i dodir
već ispruženih ruku
Koračah tragom
njenih stopala,
imitirajući motor
željan goriva,
njenih sokova
Žurim,
šapnula je ona,
dodirnuvši G
tačku, srca značku
Sa oblaka
donela je sunce,
jedan zrak
pažnje vredan
Njene oči
osvetleše sivilo
sokaka,
na rasprodaji
Sa oblaka
sidjoh medju one
što lutaše očito
pripiti, bez ljubavi
A, taj oblak
beše ambis,
sa kog sidjoh
ugledavši nadu
što dušu moju
zagrli
Lebdim,
svakako živ.
Gary Bramil 12/10/25.

 

Коментари

Популарни постови са овог блога