Kraj Nje

Zaboravi strah, 
poslušaj snove!
Sanjaj, ljubazan budi
samo ne ludi
u tom društvu
pokvarenih

Zaboravi bol, 
koračaj kroz vatru!
Kreativan budi, 
zapiši reči 
što niko ne može
da spreči, da sijaju

Zaboravi gradivo
što ti je zemlju ogadilo!
Ne budi zao i kad' budeš
pao, mada nigde ne letiš

Zaboravi strah, 
negativu pretvori u prah, 
zakopaj prošlost, 
živi budućnost čvrsto, 
nogama na zemlji

Zapleši u tišini, 
pesmom se odupri prašini,
izglancaj sočiva 
jer se baš tu 
pred tvojim očima
čarolija desi, 
tu se zadesi - živ! 

Pomiluj dušu, 
zavoli srce, 
što je krpenjača
ali je tvoje, iskreno, 
bez blata na obrazu! 

Nasamo popričaj, 
na sebe se ugledaj
i nikada ne predaj! 

Bez žalbi, 
eto tebe 
u pečalbi! 

Van močvare krokodila
neka bi iskrena bila. 
Van ovog smetlišta
pevaju izletišta ~ 
prepuna koraka njenih

Tog cveta na kraj sveta
gde bih poput pčelice
zaspao rado, na grudi
i nedra... Oh, ta, vedra raskoš!

Ja bih da dišem, 
i baš zato pišem, 
o ljubavi što negde
daleko zbog men' živi... 

.. i čeka, svog čoveka
na kraj sveta, a moja duša
ne lupeta, no cveta, zbog nje...

...zbog mene, kraj nje.

Gary Bramil 21/12/25.


 



Коментари

Популарни постови са овог блога