Usudio

Usudio sam se
da radim u gradu
prepunom silueta
nekadašnjih ljudi

Usudio sam se
da volim jer,
nikako da odolim
rečima što vrište

Usudio 
pa presudio
za ulicu zalepio, 
možda sam odlepio? 

Usudio sam se
ljubav da pružim
i tako se odužim
odbačenim lutkama

Usudio sam se
jer znam sam sebi
da priznam, da ginem,
da se u nebo vinem
vokabularom andjela

Usudio sam se
da hodam
klizavim putem
gde stopala moja
jesu skije na skakaonici

Usudio sam se
u sopstvenom salonu
da snimam o balonu
što puknuti znade

Usudio 
pa presudio
za ulicu zalepio, 
možda sam odlepio? 

Usudio sam se
ljubav da pružim
i tako se odužim
odbačenim lutkama

Usudio sam se
da dišem, pesme pišem, 
u gradu koga se i
Vilina Reka stidi. 

Gary Bramil 15/12/25.

Коментари

Популарни постови са овог блога