Radujem se letu

O, kako znaju
slatke biti one!
O, te haljine
obojene u osmeh

Radujem se letu

O, milion lepih
dama i dana
sa ukusom ljubavi

O, taj vazduh
što mi pred očima
servira dezert

Radujem se letu

O, te krošnje
jabukama ukrašene

O, to sunce
intelektualnog
flerta koji
oživi sokak

Radujem se letu

Jedan ples
me baca 
u nesvest! 
Gde bi usne
tako čedne
ubrizgale nadu

Radujem se letu

Radujem se letu, 
i toj ljubavi mogućoj

Radujem se letu
jer, kad kunem
sudbinu svetu
meni andjeo
zakuca na vrata
pakla mog

Radujem se letu, 
hodim po žiletu, 
umornim koracima
na ivici Nišave

Sanjajući ruku
uz svu moju muku - 
neku dušu 
što znati s'jati
dobrotom 

Radujem se letu
i kad primetim setu, 
u glasu, u stasu, 
ignorišem masu

Sam. Taman. 
Napisaću pesmu. 
O njoj. O ljubavi toj. 

Predstava počinje, 
uklonite zavese, 
zauzmite mesto... 

...zaljubljujem se često
u leto... I eto. Pesma
o radosti, o javnosti
ustiju punih empatije
isteklog roka.

Gary Bramil 8/2/26. 


 

Коментари

Популарни постови са овог блога