Постови

Приказују се постови за септембар, 2026
Слика
Ona Se Ona se ljubi sa strancem koji dobro plati Ona se zainati,  upriliči zabavu telu vernice Ona se ljubi sa strancem koji dobro plati Ona ne trune u vremenu vrane koja oči kida Ona je šampita koju smaže mušterija,  kartice baterija Ona se ljubi sa strancem gazeći svoje Nju doje oni čekovima skloni,  što su magnet,  njoj amanet Ona se ljubi sa strancem koji dobro plati Ona izgubi pojam koliko je sati,  dok štoperica meri njene stidne dlačice Ona je poput naljuće paprike,  ljuta, van pravog puta, ona luta Ona se ljubi sa strancem koji dobro plati medjunožje kraljice Ona pljuje muškarce vredne, dobre, načitane! Ona je stranica u dnevniku modernih biznismena Njena je smena dvadeset četiri,  nju ne bude leptiri: Sve ih je poubijala! Ona se jeste uvijala, za sav konto novca,  ona je poput rovca - Uzemljena negativa Ona se ljubi sa strancem koji dobro plati Nju klati šum i šapat izrezbarenih linija parazita bogatih,  po potrebi rogatih Nju ne dot...
Слика
Lamašta Maštala je,  kaže, o bogatoj udaji Maštala je,  kaže, o velikoj kući Maštala je,  kaže, o velikom bazenu Maštala je,  kaže, o gomili novca Dok nije došla u godine,  sama, samcita Maštala je,  kaže, da ne radi ništa Maštala je, kaže, o skupim putovanjima Maštala je, kaže, o nekoj, vrednoj služavki Maštala je da lenčari dok je muž izdržava U vili Dok nije došla u godine, sama, samcita U tišini prede, u stanu roditelja, onako, matora Uživala je kad je muvaju, gomila njih Bila je mlada, ma, prelepa Sve dok nije počela da mašta, na javi, kako gazi one kojima se dopala Čekajući princa Stopala su rasla, cipele omalele, a, princa ni za lek Ništa, sem godina A, sada... Ona mašta kako priča sa zidovima, sopstvenog psa zove imenom deteta Ona je 'mama'! Domaštala je umetničko delo gerontološkog zavoda...  Koji je čeka.  Bez bazena,  nažalost.  Gary Bramil 26/9/26.
Слика
Jesen da zagrlim Pesme moje morile su sintetiku naoštrenih Kao da od njih zavisi Nešto Pesme moje gorele su mozak odsutnih Nadenuli su i odenuli moj tekst patetikom Kakva romantika anti-oksidanata! Pesme moje morile su sintetiku negativnih One što ih ljubav slepi,  a tako lepi budžetom plešu, u kešu Kao da od njih zavisi Nešto 'Tvoja patetika'  doviknuli bi,  iako vremena nemaju, niti znaju da čitaju Moje reči njima strane A, tek, ljubav!  Neoromantizam ižčezao nije, niti će!  Ljubav bitiše,  granice briše!  Uostalom,  tom preostalom,  bez emocija sledi racija!  Pesme moje morile su ispeglan mozak poslušnih  Ustvari,  da raščistimo stvari: Zašto se pronalazite u nečemo što vama namenjeno nije?  Usred Niša lije kiša,  operite sramotu obraza! Sada.  Jesen mi kuca na vrata, moram da je zagrlim.  Gary Bramil 22/9/26.
Слика
Odlaziš Sama Zašto bih ti rekao da si lepa kada ti stotinu njih to kaže dnevno? Zašto bih ti rekao da si slatka poput meda kada ti stotinu njih to kaže noću? Dok ne poklekneš Ti si navikla na pažnju,  tvoje grudi su na ražnju jer,  redovno ih nudiš svima Zašto bih ti pohvalio haljinu koju ne nosiš? Ti, ustvari, prkosiš vokabularu pameti Tvoji su nameti ogromni! Poput želje da budeš svačija  ali ničija... dok nedeljno jutro provodiš kraj ikona,  ogrnuta maramom što skrivaju tvoje modrice Zašto bih ti udelio kompliment,  ti i ne znaš šta je to! Tvoje sivilo razgradjuje mozak vernika sa krstom Ti ni prstom se maknuti nečeš od silnog novca koji štediš za novi haštag inostranog rada Tvoje su želje ogromno veselje,  da se hvališ rodbini medjunožja peripetija Ti svetija, blagoslovena u sopstvenom nahodjenju i prevodjenju preko vode,  uz silne nezgode koje podrazumeva tvoj jedini zanat...  I zainat! Oči cakle od baš takve! Zašto bih ti rekao da si lepa ka...
Слика
Poezija Njeno ime usred leta, usred zime Njene oči pritisak skoči,  aritmija drma Njen je osmeh naštinu gladan,  nikad jadan Njeno ime usred leta,  usred zime: Poezija Njen zagrljaj,  ta toplina meni fina Njena ruka oko struka je nauka Njena kosa,  duša bosa, kosina kosa Čeljusti reči, tišinu što luče, sutra, danas, juče Njeno ime usred leta, usred zime: Poezija Korak njen moj laminat krasi, zubi, orasi I taj glas, i moj stas, naglas Kada kuva usta suva, riče muva Njeno ime usred leta, usred zime: Poezija Moja Anestezija Poezija. Amnezija. Svet je moj.  Gary Bramil 19/6/26.
Слика
Njene Oči Žive Kad god vidim neke žive oči u pesmu ih uselim Kad god vidim nekih očiju sjaj uklonim kraj loše priče A, liče, kako da ne i te ružne, tužne,  okovane tamom beskrajnom galamom Kad god vidim neke oči žive,  setim se rive,  peska, pesme Kad god vidim jedinice pune smeha, ne postidim se greha 'mesto osobe te Onda mi obrazi posete sne, ali oni, nasmejani, čisti, tama se razbristi Njima. Oh, milina! Kad god ugledam damu, samu, kako hodi, kako zrači, dan se ne smrači no, zasija Retko nekad to se desi, tamo gde moj hleb se mesi, plače, smeje, teši, enigmu reši No, ponekad jedno luče sjajno, u haljini bajno meni pošalje ono što se slati ne sme To su pesme! To su reči,  neizgovorene! Kada god nju  sretnem ja kreće mala  čarolija: Očiju njenih da nema ni dilema postojala ne bi,  to se smeje, to se sija,  to men' leči, to mi prija Tada dan oblik niže,  ona meni prodje bliže: Njene oči jesu žive. Njena nedra dušu nose.  Eh, ti retka pti...
Слика
Fus Nota Bezdušni feminizam  singl generacija,  jako odbojnih na emocije i empatiju Praznina okovana  jeftinim a materijalnim,  gde skupa garderoba  samo prekriva ljušturu Toplina!  Užarene zenice bljuju vatru u hodu zonom pešaka kojom dežuram Tu ažuriram reči i kada se ispreči poneki osmeh lepršavog sjaja Koji se nesvesno samcit useli u dušu tokom dana hladnih kraj očiju neprijatnih Idealizam osokoljen ukusom, bira mentalno ugrožene, one ispružene u sopstvenom Ništavilu Feminizam je bunilo!  Koje je zbunilo nedorasle a tako rasne keruše izopačenih misli i shvatanja Večito dodvoravanje jeste ranjavanje, iznutra,  to hrani besomučna jutra kraj kaveza uhlebljenih Do pauze, mono!  Blistavilo ukusa neukusno naslika portret jauka dama,  bez drama i harmonike Druge su to nauke,  odagnanih, živo  sahranjenih silueta,  bledih od tableta Za smirenje!  No, nedostaje pomirenje sa svojim,  sopstvenim JA,  ona tama što b...
Слика
Estetika Premudrih Prepredene baba devojke sa gadjenjem osmotriše majku što udahnu dah lozi ugroženoj Zaslepljene feminizmom,  baba devojke gadjaju se  pesimizmom,  krvavih beonjača Loza je na udaru! Puder masti ne omasti ljubav,  no, danonoćni izlog jeftinog mesa, sa nebesa Po sopstvenom nahodjenju babe su pomislile da su bogom dane šiparice,  ispeglane časti,  vlasti udenjuju I onda se smenjuju,  tu smejuriju lažnog,  nikako važnog,  ženturačama ljutim,  gde i uputim osmeh No, ne prepoznaše! Ne javiše, ispod nivoa njihovog mora gluposti jeste onaj željan baš njih,  napakostvenih silueta Na vetru, golih,  poput silnih baraba na krstu, razapete,  jako napete individue tog lažnog morala,  kiseonik truju, očima I jako praznom komorom što bi gostila emocije ukaljanih duša, empatije poput manipulacije,  dna emancipacije Predstava je u toku,  sa Nišavom, tu, kraj obale poludelih kestena, na vetru,  u etru ne...
Слика
Za Kas Niš Zakasni kad poželiš da me zagrliš Zakasni kad poželiš da mi se javiš Zakasni kad poželiš da mi se obratiš Zakasni kada bi me pitao za zdravlje Zakasni k'o što kasniš godinama,  dolinama Zakasni i kad listaš  fotografije bez mene na njima Zakasni i kada plima moju oseku dostigne Ne zbori,  zakasni Vredno truda nije, zakasni Moja zebra jesu vene,  ti tikovi silni,  u opštoj celini Zakasni jer,  brdo stepenika moju planinu čini Ne budimo fini!  No...  Zakasni kad poželiš da me zagrliš,  to truda vredno...  Nije  Zakasni na sahranu  onog koji te  voleti ne znade.  Gary Bramil 12/9/26.
Слика
Susret Na brdo stepeni susreo sam starost..  Smeškala se, naočito Susreo sam starost u punoj brzini,  neograničene želje Još od dana prvog vreme je jurilo kroz bezbroj  godišnjih doba Susreo sam starost trčala je maraton,  bez predaha  jurila je...nešto Bezbroj puta se saplela jer, noge su tražile hladovinu Prkosno se drala,  zbog bolova,  zbog volova i krava, silnih Odustala nije!  Ne zna da se krije no, preskače prepone osvetoljubivih veštica Dok starost  nije zastala!  Dosadila joj predstava!  Otkačili je dragi,  obrlatili je 'blagi'!  Sada starost živi drugu mladost: Bez tegova,  bez prikolica -  ona hodi razborito,  uzdignutog čela!  Poput pčela!  Lekovito!  Prkos uprkos!  Jedna starost  susrela je mladost u ogledalu.  Gary Bramil 1/8/26. 
Слика
Ulicom Sunca Koje Bunca Ostani još malo da te otac zagrli Ostani još malo da ti zapamtim osmeh... Ostani još malo moje biće drago, krvi moja sveta ~ dodaj mi svetla Ostani još malo da ti puls usvojim, ostani još malo da se divim dlanovima tvojim... Ostani još malo zenice da ti ljubim, saslušaj još malo moj drhtavi glas Ostavi brzinu života modernoga, tvoja noga ovde kročiti više neće Obraz da ti vidim čist, a ja list nemiran: lutam, kucam na sva vrata nebeska... Ostani još malo pesmo moja lepa, ti budi mi srećna i bez lika moga Ostani još malo da ti kažem da te volim kao nikog nikada Ostani još malo ti me činiš živim, zbog te' hodam, zbog te' dišem Ostani još malo da u snovima tebe upišem velikim slovima Ostani još malo da te čujem kako dišeš kiseoniku moj jedini Ostani još malo dok ne odem ulicom sunca koje bunca... zauvek. Gary Bramil 2/8/26.