Autogram na papiru
spaljen je na lomači,
uprkos obećanjima
datim
I onda shvatim
da izgubljeno vreme
ne nosi svoje breme
No, precrta lažni osmeh,
vlažni doseg preopterećene
romanse, naizgled lepe
Nikada njen!
Od ljubavi odvaljen,
zaslepljen i snen...
Nikada njen!
Pobačeni mladež
ni prodisao nije,
ni prohodao, ni rodio se
nije, nigde te čarolije...
Oni živi su se radovali
mojoj uličnoj klimi ~
toj plimi betonske ringle
prepune ljuštura i kalaštura...
Nikada njen!
Od ljubavi odvaljen,
zaslepljen i snen...
Nikada njen!
Nova sećanja sad' brišu
stara, prastara, sa oltara
lažnih samoubica ljubavi
Nikada njen! Oduvek svoj!
Ljubav u doba Gere
došla je do te mere:
Da se smuči, da me nauči...
Ne veruj namrštenoj kučki!
Gary Bramil 29/5/26.

Коментари
Постави коментар