Ona se bori sama Čini mi se da sam susreo pesmu Čini mi se da sam prepoznao oči te Onda sam potrčao, za njom, jurio je ulicama grada Možda mi se samo učinila? Mada! To su oči te! Tražio sam je po Margeru, sve do Dušanove, do lutkarskog A, nje nema, samo trag note Čini mi se da sam susreo pesmu, slučajno Tražio sam je danima, i po pljusku, i po vetru, a, nje, nigde Možda mi se samo učinila? Mada! To su oči te! Tražio je po Čairu, oko hale, oko stadiona, a, nje, nigde, vala Lutao po Bulevaru, kraj Nišave, sve uz kej Ni glasa, samo trag, nota Ustvari, bio je to ključ! Notna sveska što sve zna, sve, osim nje, pesme Možda mi se samo učinila? Mada! To su oči te! Onda sam preko mosta, oko Tvrdjave, rekao 'dosta!' Ti, ustvari, nisi pesma! Samo ličiš, da si, nervozna si! Dok sam ispijao 'Monkey Brain' u Planinarskom, pojavila se, no, ne javila se... Možda to i nije ona? Zar mene da ignoriše? Sigurno! Ona nije! Usred Čaršije, dok lije!? Prošetao sam dušu, osetivši, i setivši gde ...
Популарни постови са овог блога
Zloupotreba Matrijarhata Zloupotreba matrijarhata nastranih žena, vrbovanih od strane zla Zloupotreba matrijarhata uvrstila je potpuno neshvatljiv prostakluk prostituisanjem Zloupotreba matrijarhata nije nadenula prezime oca no, naprotiv, on je suvišni... ...narativ! Zloupotrebom matrijarhata već duhovno uništene - prilagodile su čast bludničenju Zloupotreba matrijarhata dosolila je ranu feminističkom otpadu, lišenih smisla života Na kraju krajeva: One svačije jesu ničije! Preoblikovana rutina nesposobnih ruina, drčnih na materijalno, odgajila je rasu umrtvljenih Toliko nedostupnih da i sama fasada odaje počast osušenom izvoru... ...života! Zloupotrebom matrijarhata one su iz nehata a namerno prisilile ljubav da premine, već dovoljno umorena... ...jezikom nimfomanki! Ko nudi više? Gary Bramil 3/8/26.
Sve su ulice moje Sve su ulice moje, samo jedna me zagrliti znade Sve su ulice moje, tu, gde se ne boje neki ljubav kriti Sve su ulice moje osim one što... opsovati znade Tu knjige leže - antiteže polupismenih a sirovih gospodara, bez dara Moja je ulica kraj kestena spila, tu se udomilo krzno dok ga beton kuva, naživo Svi su osmesi moji, to kad napoji dušu granica reči tu ispreči nesuglasice zaljubljenih Tu koraci prvi darivaše nadu, u jednom gradu neprimetnih senki što ih oči streljaju Sve su korice moje, ti dnevnici odbačenih nasuprot izopačenih koji usamljene klupe polomiše Tu se onaniše, najviše! Tu gde intelekt boravi, nevidljiv za posmatrače što svoj znoj trače... Sve su ulice moje! Čak i one koje me se boje! Bez razloga njih muzika plaši kada im iščaši obraz, već dovoljno mutav i sirot Sve su ulice moje no, samo me jedna grliti znade! Ona retka, ona čista! Ona što zablista muzikom mojom,...

Коментари
Постави коментар