Постови

Слика
Tranzicija Ljubavi U vakumu  iznemoglosti sve te podlosti,  mašti na volju Opkoljen, neudomljen silnim plakanjem,  ne prepoznah ljubav Zar sam gubav? Večita opozicija jeste tranzicija selotejpa jezika,  prepunog prezira ... i ostalih bakcila.  Ljubav se moja sa litice bacila,  u ponor, pravo na dvor štrokavih jastuka Opomena pred iskljućenje je poput dobrog jutra,  a, do sutra...  Mast na hleb,  usitnjena paprika,  kao džeparac zagonetnih luda Zar sam gubav? Večita opozicija jeste tranzicija selotejpa jezika,  prepunog prezira ... i ostalih bakcila.  Prosto je podbacila novčanik melodija,  gde i mirodjija ne začini obrok A, to je već, porok prekovremenog rada pločnika ucveljenog,  muzikom opčinjenog ... bar za sebe i sopstven svet maštovitih iluzija...  Da li smem biti snen?  Večita opozicija jeste tranzicija selotejpa jezika,  prepunog prezira ... i ostalih bakcila Ljubav podbacila,  u naručje bog...
Слика
Drska, hladna i ohola Drska, hladna i ohola,  mislima je daleko,  od ljubavi...  Drska, hladna i ohola,  vrlo teško je podnela raskid sa prošlošću Drska, hladna i ohola vrlo brzo se odala porocima Ništavila Drska, hladna i ohola se jeste prodala na aukcijama duše Njen san sada neka,  gladna doveka, reka ljudi otpornih na zlo Drska, hladna i ohola zašla je u godine odanosti prostakluku Drska, hladna i ohola je pronašla gnezdo javne kuće preduzeća Tokom vremena radnog i silnog napada zlatnog,  plesala je kočijom princa Ona je poput vica pepeljuga modernih,  bez odgovarajuće obuće I, sada, sviće... Sloboda. Na papiru?  No, ona biće, i dalje... Drska, hladna i ohola koja je pomela svo lišće jesenjeg sokaka... U neverici.  Tu sunce ne stanuje,  već oblak sivi koji ne zna da pliva suštinom života. Gary Bramil 13/11/26.
Слика
U Sledećem Životu Biću Tata U sledećem životu biću Tata,  sanjaću snove sopstvene dece U sledećem životu biću Tata napraviću dvorište najlepše sreće U sledećem životu biću Tata,  obojiću dečiju sobu osmehom U sledećem životu biću Tata, ponosan na sebe i senku svoju U sledećem životu biću Tata,  plesaću snove dodirom božanstva U sledećem životu biću Tata,  okružen pitanjima sa odgovorom U sledećem životu biću Tata,  zagrliću andjele kako me vole U sledećem životu biću Tata,  u velikoj kući veselih boja A, ona, moja, izrodiće mi čast sopstvenom vedrinom svetlosti Uprkos kolektivnom ludilu,  nosiće prsten u duši svojoj Spremaće obroke, krojiće odore,  jer, ruke modre za smisao znaće U sledećem životu biću Tata,  koga okice u masi uspavanih traže U sledećem životu biću Tata koga će voleti podmladak boginja U sledećem životu biću Tata,  tada me neće brinuti plata.  Naprotiv. Biću bogat onim što cenu, ustvari, nema.  Gary Bramil 9/11...
Слика
Mrlja Na Zidu Na tren nasmejana proslavi slobodu urnišući sopstven  pravougaonik Momentalno ukrasi svoj zid zlom koje pljuvaše mode radi gruvaše No, trag je ostao!  Miris. Preostao,  na kočinu kojom hrani sopstveni ego Smejala se, kaže.  Zabavljalo je. Laže.  Akcenat je dat nemilice, namerno A, takvo, vodootporno biće, dok sviće,  pijanim koracima već ubrza propast Sama.  U haljini boje mile oko nje se okupilo brdo nepoznatih koji je podržaše U gluposti.  Lajkovaše.  Rame tapšaše,  očekujući korist.  A, ona?  Usijana zadnjica.  Pocrveneše.  Pobedila je rat,  dobila na ceni I sutra, i prekosutra,  delila je popišulju koju ne voli, dakle,  no, joj znači, zrači Puna sebe dobila je pristanak sličnih,  neobičnih silueta boraca za pravdu Mentalitet otpadnih voda.  Smrdljivih.  Suvišnih.  Mir je stupio  na scenu.  Mecenu je gulila,  u pauzi ludila,  ljubila je algoritam ...
Слика
F. S. U. O. K. P. Brojao sam bore da bi zaspao,  ovce su otišle boljem pastiru Brojao sam bore lebdevši gore,  van svog tela duša je skitala Nije se ni pitala otkud ona tu,  van ljušture,  tetovaže bola Poput dokaza borba se pokaza,  pesmu je mrmljala no, nije se uprljala A, let je tekao...  Lekovit, slikovit,  noge su plesale,  bez tegova u grču Brojao sam bore prepoznavši svaku,  tako olako zaradjenu na skeli života...  Te ukrštene reči sakrivale su tajnu,  jednu bajnu, sjajnu,  koja se stideti znade Ovce su već pasle na poljani tudjoj,  oplemenivši čelo i tako čiste obraze A, ja?  Na minusu se znojim,  sve dok rečima ne obojim sivilo kaldrme Ništavila,  od jutra do sutra... Do tame, bez zvezdica,  tih čudnih nizbrdica što me u ponor vukoše,  dok se ne obrukaše...  Najzad.  Brojim bore svoje na vrh planine želja,  da bih zaspao...živ Moje su bore ožiljci i  signal da sam pokuš...
Слика
Oči Pegavog Deteta Baci moje srce u reku gabrovačku,  tamo kraj snova  deteta, zapečaćenih Baci moje srce u reku gabrovačku,  dok ne presuši inat godina preostalih Baci moje srce u reku gabrovačku,  kraj igrališta gde napisah strofe prve Baci moje srce u reku gabrovačku,  tamo, kraj simpatija koje nikad ne zagrlih Baci moje srce u reku gabrovačku kraj silueta roditelja,  te ljubavi njihove Baci moje srce kraj talasa misli,  tek onda smisli kako da preživiš Baci moje srce u reku gabrovačku, kraj išaranog zida imena ljubavi prvih Baci moje srce u reku gabrovačku, tu, gde počivaju snovi usamljenih vrabaca Nemoj da ga mučiš,  poput žena svih, budi tih,  ti, moj stih, u pesmi zavičaja koji vrišti Nemoj da te tišti!  Baci moje srce u reku gabrovačku jer, želim opet oživeti snove...  Ispočetka.  Valja se.  Pokušati.  Pasulj kušati.  Baci srce moje u jednu reku mirnu,  bez oluja, da zaplovim nanovo bar na jedan dan ...
Слика
Senka Nje Noćas sam pričao sa senkom nje Noćas sam pričao sa senkom nje, došla je u sne Moje. Noćas sam pričao sa senkom nje, probudila pa kudila Poput žena svih... No, ko si ti? Ne prepoznajem one što ne upoznajem! Sedamdeset sedam puta oprostih toj gadosti, iz radosti, da ne gledam Prostakluk. Noćas sam pričao sa senkom nje, gole, po običaju, svačije po ubedjenju Pisam sam pesmu nakon jedne četvrtine, o duhu koga isterah, o veštici nedorasloj Poput većine prodatih bataka, na vikend akciji časti Takva opipljiva silueta sluti na propast kreativnosti i budnosti Ma! Samo sam poželeo da je sretnem prvi put i oteram u pičku materinu, na vreme. Gary Bramil 19/10/26.