F. S. U. O. K. P.

Brojao sam bore
da bi zaspao, 
ovce su otišle
boljem pastiru

Brojao sam bore
lebdevši gore, 
van svog tela
duša je skitala

Nije se ni pitala
otkud ona tu, 
van ljušture, 
tetovaže bola

Poput dokaza
borba se pokaza, 
pesmu je mrmljala
no, nije se uprljala

A, let je tekao... 
Lekovit, slikovit, 
noge su plesale, 
bez tegova u grču

Brojao sam bore
prepoznavši svaku, 
tako olako zaradjenu
na skeli života... 

Te ukrštene reči
sakrivale su tajnu, 
jednu bajnu, sjajnu, 
koja se stideti znade

Ovce su već pasle
na poljani tudjoj, 
oplemenivši čelo
i tako čiste obraze

A, ja? 

Na minusu se znojim, 
sve dok rečima ne obojim
sivilo kaldrme Ništavila, 
od jutra do sutra...

Do tame, bez zvezdica, 
tih čudnih nizbrdica
što me u ponor vukoše, 
dok se ne obrukaše... 

Najzad. 

Brojim bore svoje
na vrh planine želja, 
da bih zaspao...živ

Moje su bore ožiljci i 
signal da sam pokušao, 
srce slušao u frekvenciji
sopstvene učestalosti.

Gary Bramil 4/11/26.

*Frenkvencija Sopstvene Učestalosti Opsesivno Kompulzivnog Poremećaja

Коментари

Популарни постови са овог блога