Постови

Приказују се постови за октобар, 2026
Слика
Ulica Crnih Fenjera Paučina uma pokuša dokrajčiti nedodirljivog,  na uštrb zenica Nova je stanica diktirala tempo nezaježljive  velikomučenice Njenim rečima.  Drhtavi prkos odagna sumnju već prepoznatu,  na vreme, baš Njena svetlost jeste tama koja bi da srca slama Zato jeste sama.  Poljubila je tama ulice crnih fenjera. Izobličenih misli ona zna da smisli osvetu, prokletu,  zadovoljivši sebe Spalila je ćebe nerodjene dece,  skršila je krevetac koga sklopi otac Ona je obmotač paučine ljudoždera,  nju mrak osvoji arterijama lustera Pokvarenih.  Nepotrebnih.  Njena svetlost jeste tama koja bi da srca slama Zato jeste sama.  Poljubila je tama ulice crnih fenjera. Njen trag istoriju piše, onaniše za crkavicu dželata,  tih krvavih peta To je dokaz veštičjeg hoda,  u praznini praznih ulica vukojebine Sopstvene sline ona briše silno svojim nagim telom na večnoj rasprodaji Njena svetlost jeste tama koja bi da srca slama Zato jeste...
Слика
Hladno je čim sunce zadje Hladno je čim  sunce zadje,  bez osmeha, da me snadje Hladno je čim  sunce zadje,  preminuli list iza drveta smrt nadje I niko ni da naidje.  Hladno je čim  sunce zadje, tada oblak sivi sa mnom zaživi A, nje nigde.  Blizu. Na analizu.  Hladno je čim  zadje sunce,  tu kod Unce stub počiva Jedino zid razdvaja,  od ustiju odvaja, stih Zarad mira vetar servira jesen, u punoj pomračini silueta Ni zvuk potpetica.  Ništa sem transfera emocija uzaludnog maltretiranja duše Hladno je čim  sunce zadje,  poluostrva  pokajnika Nedostojna rutina omalovažavanja tako upornih reči,  vokabularom distance Tužila je ljubav očekujući odštetu povredjene časti,  prljavštine svoje No, tu se ne doje deca, tu nema ni meseca, u svojoj lepoti tamnice  On usamljen sija!  Mada, ne prija metlama u akciji otelotvorenog zla Sunce se odmori,  u medjusmeni vredno beše,  a, to, baš ne paše .. ...
Слика
Čast Nije Porcija Dan referenduma o adresi zemlje prebivališta A, ja, star,  dovoljno da me jedan tračak prosvetli Dan neobičan,  ja običan, uvek,  dajem promukao glas sudbini ~  Odlutati,  u nepoznato,  zalutati zarad mira sopstvenog. Jedino prosto pitanje, bez uzvika,  bez povika - otići.  Totalno zaobići močvaru i skloniti daru, zardjalu.  Nedelja,  slovo crveno,  tudjih srca drveno,  dovoljno za pozdrav.  Zarad planine poznatih zagrliti livadu čistijih.  Referendum je uspeo!  Rezultat je dospeo: Zaboraviti zaboravne.  Otkačiti popularne.  Dočekati starost tamo gde ide  pameti mladost.  Oblikovati radost tunelom emocija gde čast nije porcija.  Gary Bramil 25/10/26.  20:35h
Слика
Kriv I dalje me miluje ulica slepa A, Ti, u mislima,  meni jesi lepa Oh, moja ljubavi! I dok mi oblaci sivi donose nemir Ti, u mislima,  sunce daješ meni lično Oh, moja ljubavi! U oktobru ploče moje hleb mi mese A, Ti, u mislima,  meni radost daješ, nesvesno Oh, moja ljubavi! Otac tvoj sanja tebe, noćima jastuk grli, u samici Tu ni mrak ne gasi svetlo koje dopire do duše moje...  Tvoje! Oh, ljubavi očeva, i danas si mi lepa! Tačno! Moja ulica jeste slepa, ali, Ti... Danas si mi lepa. Ne zazirem od pogleda preko dvogleda jer, Ti mene čuvaš Ti moje srce gruvaš, energijom koja leči anksio koju nisi zapazio Ali! Neka! Od pamtiveka dišem, pesme pišem da bih ostao živ... Do dodira.  Slepom ulicom hodim, milujući sivilo do potpune radosti zagrljaja Oh, ljubavi očeva! I danas si mi lepa, Moja ulica je slepa ali, Ti, krvi moja... Svakoga dana  si mi lepša I zbog tebe još sam živ...  Kriv. Gary Bramil 22/10/26.
Слика
U Samici Izobilja Ona, Plava,  a, ja, ćelav,  prepun snova,  čudnih slova Ona, Plava,  a, ja, sanjam oči njene...  jutrom snene Ljube mene.  Poput neba,  poput meda suncem grlim cvet najlepši Ona, Plava,  puna stiha tako tiha,  lebdi mislima Mojim.  Ona, Plava,  jeste tajna nove note teksta mog Takva strofa takvog štofa,  osmeh radja i kad gvirne Tajno.  E, baš, tada znam da diše,  nekako, tiše,  sokakom  Emocija.  Mojih.  Ona, Plava,  možda prava u mom srcu budna spava Ona, Plava,  korake vidi,  malo se i stidi,  uprkos drhtaju Ona, Plava,  galaksija nova u men' spava,  žedj utoli i voli Možda.  U zagadjenom Ništavilu mrak sija,  a, meni tako prija voleti džez u samici Izobilja. Ona.  Plava.  Prava. Supernova. Gary Bramil 18/10/26.
Слика
Video sam tvoje oči u kapljici kiše Video sam tvoje oči u kapljici kiše morao bih tiše, da te vrag ne odnese Video sam tvoje oči u kapljici kiše rado su me gledale, te zenice više Video sam tvoje oči u kapljici kiše dok je sivilo Ništavila kačilo garnišle,  neku zavesu, da zakloni sunce,  koje nervira dežurna zanovetala Video sam tvoje oči u kapljici kiše dok nisi prestala da veruješ u me Smrdele su gume, neko ih je ložio,  namerno, na proplanku okoliša Niša A, ti, tako tiša, najtiša, posmatraš mene,  sve te moje dileme o udobnosti  tvoje aure i čakri što ih vidim samo ja Poput plavetnila čuvala bi me,  grejala bi me, osvajala bi me,  u središtu pakla Video sam tvoje oči u kapljici kiše.  Smejale su se, poput retkih zadovoljština Ovde caruje prljavština, nemaština,  dok tvoj pogled leči neizlečivo Video sam tvoje oči u kapljici kiše,  neumorne kapke što ne dojadiše Nikada!  Video sam tvoje oči u kapljici kiše i srećan krenuh kući da...
Слика
ULM Silni su se hvalili svojim slobodnim danima A, ja, o mojim  ranama sam ćutao Silni su se hvalili fotografijama,  dok su pesme moje nemušte za njih Silni su se silno provodili i onda,  nešto što je moda, vizuelno napakostili Nesvesno, ali svesno!  Takvima je tesno u sopstvenoj koži,  njih i loži hvaljenje, sreće kalemljenje Na uštrb zdravlja,  mog, apsolutnog.  Silni su se smejali preko vibera, bez  bibera kako jedu čorbe, usred borbe Takve fotografije ankcioznost su razvile,  uhlebile drhtaje paralelnog života A, jeste greota!  Neki su se, takodje,  obradovali čekom,  sudbinom nekom gde  loše vreme ne stanuje Beše kod mene pre godina deset Sad... Dok srce nazaduje,  upitan je smisao,  i onog što je otpisao sasvim slučajnog oca Takvog: Preko pesama zvoca, živi, leti, dok se ne prizemi zimi,  kraj skakaonice života Sprata petog,  života otetog,  težine prokletog,  što i jeste, ustvari Pa ti ...
Слика
  Žena Tekućeg Sistema Ona je žena tekućeg sistema. Ona je cisterna tog istog sistema.  A, ja je poznajem,  odavno, pre slave. Bože, kako je sijala, kako se uvijala ulicom glavnom, gladnom Imala je zavet,  očiju svojih savet,  lepršavu haljinu i osmeh do ušiju Koračala karijerom, sopstvenom barijerom štandova rasutih - obraza prosutih Ona je žena tekućeg sistema,  ona je žena gde ne caruje...  Dilema.  Snena.  Njena se smena poklapala sa mojom,  u blizini, kraj ploča delila je olovke, slike Svojom visinom isticala je figuru teatralnog apsurda,  željna aplauza, pažnje Onda se uvukla u pantalone  nadredjenog,  za nju rodjenog A, danas, prepuna bora radi šta mora,  uspešno krijući zenice što svetleše moj stub Ona je žena tekućeg sistema.  Ona je željna zvonarica kletih.  Ona je žena tekućeg sistema.  Njeno lice krasi bilbord bez srama.  Nit' mozga grama. Ništa sem drama. Gary Bramil 13/10/26.
Слика
VOV Nisam ptica koja leti no,  imam krila, jedna mila Samo meni vidljiva u svetu izgubljenih duša Nisam pauk koji mrežom lovi, i ne soli plenum nota Čudna sorta? Vala, jesam! U vremenu otpadnih vodja Tata! Nedostaješ Mi! Nisam plata,  nit' zanata oko vrata više sprata Dug je put, čudan plug beton rilja - ljubavi izobilja Onda! Kreće zbilja! Svetlost tame u bunilu same K'o zainat! Kakav primat! U eri pripitomljenih, srca izlomljenih, uspeh je prisutan Neko je odsutan fizički, psihički,  ali, uspeh prisutan jeste Bez neveste -  ona tkaje drugom prugom telo svoje,  traje uprkos zlu  6 U očima,  u noćima sana bez,  baš lep zez A, ja?  Hahaha!  Nisam ptica koja leti no,  imam krila, jedna mila Samo meni vidljiva u svetu izgubljenih duša Nisam pauk koji mrežom lovi, i ne soli plenum nota Čudna sorta? Vala, jesam! U vremenu otpadnih vodja Mama!  Nedostaješ Mi! Gary Bramil 11/10/26.
Слика
(Preko) Bare do slobode (Umetnik koji je  bio svoj)  Umetnik počiva  u miru život ceo:  Neshvaćen.  Nedodirljiv. (Preko) Bare do slobode.  Umetnik zna svoj biti, u biti,  ogrnut u sivilo koje ga optužuje.  Umetnika okružuje reč, nota, njemu tako rada sorta.  (Preko) Bare do slobode.  Potpuno u tami umetnik svetlo rodi.  Onda zapeva u zbilji ono što uozbilji kritičare svega.  (Preko) Bare do slobode. Umetnik u  mislima čami, jedinstveno blistav. Umetnik sam lista svoj rad, ponosno. Umetnik je slobodan jedino u svetu svom, tako nerazumljivom eliti krijumčara duše. Umetnik je do guše u problemu besparice, jer, silne klice čitati ne znaju... Zato laju, na umetnika. Bez prestanka. Laju, za književnost ne haju. Nepismeni su! (Preko) Bare do slobode. Najzad. Umetnik plovi. Oslobodjen, neprilagodjen. (Preko) Bare do slobode umetnik je nagradjen: Besmrtnošću. Gary Bramil 10/10/26.