Oči Pegavog Deteta

Baci moje srce
u reku gabrovačku, 
tamo kraj snova 
deteta, zapečaćenih

Baci moje srce
u reku gabrovačku, 
dok ne presuši inat
godina preostalih

Baci moje srce
u reku gabrovačku, 
kraj igrališta gde
napisah strofe prve

Baci moje srce
u reku gabrovačku, 
tamo, kraj simpatija
koje nikad ne zagrlih

Baci moje srce
u reku gabrovačku
kraj silueta roditelja, 
te ljubavi njihove

Baci moje srce
kraj talasa misli, 
tek onda smisli
kako da preživiš

Baci moje srce
u reku gabrovačku,
kraj išaranog zida
imena ljubavi prvih

Baci moje srce
u reku gabrovačku,
tu, gde počivaju snovi
usamljenih vrabaca

Nemoj da ga mučiš, 
poput žena svih, budi tih, 
ti, moj stih, u pesmi
zavičaja koji vrišti

Nemoj da te tišti! 

Baci moje srce
u reku gabrovačku
jer, želim opet
oživeti snove... 

Ispočetka. 
Valja se. 
Pokušati. 
Pasulj kušati. 

Baci srce moje
u jednu reku mirnu, 
bez oluja, da zaplovim
nanovo bar na jedan dan

Čist.
Ne uprljan. 
Da mi duša zapeva
očima pegavog deteta. 

Gary Bramil 3/11/26.

Коментари

Популарни постови са овог блога