Baci moje srce
u reku gabrovačku,
tamo kraj snova
deteta, zapečaćenih
Baci moje srce
u reku gabrovačku,
dok ne presuši inat
godina preostalih
Baci moje srce
u reku gabrovačku,
kraj igrališta gde
napisah strofe prve
Baci moje srce
u reku gabrovačku,
tamo, kraj simpatija
koje nikad ne zagrlih
Baci moje srce
u reku gabrovačku
kraj silueta roditelja,
te ljubavi njihove
Baci moje srce
kraj talasa misli,
tek onda smisli
kako da preživiš
Baci moje srce
u reku gabrovačku,
kraj išaranog zida
imena ljubavi prvih
Baci moje srce
u reku gabrovačku,
tu, gde počivaju snovi
usamljenih vrabaca
Nemoj da ga mučiš,
poput žena svih, budi tih,
ti, moj stih, u pesmi
zavičaja koji vrišti
Nemoj da te tišti!
Baci moje srce
u reku gabrovačku
jer, želim opet
oživeti snove...
Ispočetka.
Valja se.
Pokušati.
Pasulj kušati.
Baci srce moje
u jednu reku mirnu,
bez oluja, da zaplovim
nanovo bar na jedan dan
Čist.
Ne uprljan.
Da mi duša zapeva
očima pegavog deteta.
Gary Bramil 3/11/26.

Коментари
Постави коментар