Ona se bori sama Čini mi se da sam susreo pesmu Čini mi se da sam prepoznao oči te Onda sam potrčao, za njom, jurio je ulicama grada Možda mi se samo učinila? Mada! To su oči te! Tražio sam je po Margeru, sve do Dušanove, do lutkarskog A, nje nema, samo trag note Čini mi se da sam susreo pesmu, slučajno Tražio sam je danima, i po pljusku, i po vetru, a, nje, nigde Možda mi se samo učinila? Mada! To su oči te! Tražio je po Čairu, oko hale, oko stadiona, a, nje, nigde, vala Lutao po Bulevaru, kraj Nišave, sve uz kej Ni glasa, samo trag, nota Ustvari, bio je to ključ! Notna sveska što sve zna, sve, osim nje, pesme Možda mi se samo učinila? Mada! To su oči te! Onda sam preko mosta, oko Tvrdjave, rekao 'dosta!' Ti, ustvari, nisi pesma! Samo ličiš, da si, nervozna si! Dok sam ispijao 'Monkey Brain' u Planinarskom, pojavila se, no, ne javila se... Možda to i nije ona? Zar mene da ignoriše? Sigurno! Ona nije! Usred Čaršije, dok lije!? Prošetao sam dušu, osetivši, i setivši gde ...
Коментари
Постави коментар