Prepredene
baba devojke
sa gadjenjem
osmotriše majku
što udahnu dah
lozi ugroženoj
Zaslepljene
feminizmom,
baba devojke
gadjaju se
pesimizmom,
krvavih beonjača
Loza je na udaru!
Puder masti
ne omasti ljubav,
no, danonoćni
izlog jeftinog
mesa, sa nebesa
Po sopstvenom
nahodjenju babe
su pomislile da su
bogom dane šiparice,
ispeglane časti,
vlasti udenjuju
I onda se smenjuju,
tu smejuriju lažnog,
nikako važnog,
ženturačama ljutim,
gde i uputim osmeh
No, ne prepoznaše!
Ne javiše, ispod nivoa
njihovog mora gluposti
jeste onaj željan baš njih,
napakostvenih silueta
Na vetru, golih,
poput silnih baraba
na krstu, razapete,
jako napete individue
tog lažnog morala,
kiseonik truju, očima
I jako praznom komorom
što bi gostila emocije
ukaljanih duša, empatije
poput manipulacije,
dna emancipacije
Predstava je u toku,
sa Nišavom, tu, kraj obale
poludelih kestena, na vetru,
u etru nevidljivog radija
izvitoperenih popadija
Bez lanca, do katanca.
Kraj oltara sveže doštampanih
novčanica, njihovih perjanica,
na uštrb kvaliteta personifikacije
Usred manipulacije,
nema ni nacije, ništa
sem taština otpadnih
kaludjerica s' više lica
Premazanih
Loza je na udaru
jer je vaspitava odsutna
ruina lažno okrečenih
spavaona vojske premudrih,
bar, što se konta tiče
Suština jeste da je
baština izrovana
silnim otrovima
k'o pogledima
kojih se i kukuruz,
i pšenica, stide, gade
Zaobići,
ili spomenik
sebi dići...
...odluči,
to mržnju luči
Genetski.
Vanvremenski.
Nebeski.
Estetski.
Gary Bramil 13/9/26.

Коментари
Постави коментар