Hladno je čim
sunce zadje,
bez osmeha,
da me snadje
Hladno je čim
sunce zadje,
preminuli list iza
drveta smrt nadje
I niko ni da naidje.
Hladno je čim
sunce zadje,
tada oblak sivi
sa mnom zaživi
A, nje nigde.
Blizu. Na analizu.
Hladno je čim
zadje sunce,
tu kod Unce
stub počiva
Jedino zid
razdvaja,
od ustiju
odvaja, stih
Zarad mira
vetar servira
jesen, u punoj
pomračini silueta
Ni zvuk potpetica.
Ništa sem transfera
emocija uzaludnog
maltretiranja duše
Hladno je čim
sunce zadje,
poluostrva
pokajnika
Nedostojna rutina
omalovažavanja
tako upornih reči,
vokabularom distance
Tužila je ljubav
očekujući odštetu
povredjene časti,
prljavštine svoje
No, tu se ne doje
deca, tu nema ni
meseca, u svojoj
lepoti tamnice
On usamljen sija!
Mada, ne prija
metlama u akciji
otelotvorenog zla
Sunce se odmori,
u medjusmeni
vredno beše,
a, to, baš ne paše
.. prepolovljenom,
nikad ponovljenom,
poljupcu sokaka
naizgled iskrenih
Dok ne zaplešu
oni se mrze, pljuju,
ti vladaoci svetlosti
poljana ruiniranih
Dehidriranih.
Čudno.
Oko budno
ne primeti
razliku...
Jer, sjaj je sjaj,
a, kraj je kraj.
Do novog rodjenja
neprilagodjena
zaši usta i prevrnu oči
No, ten kose,
na vetru, stvori
pesmu u etru
radija uma
Velika je to suma
proklizalog pločnika.
Jednostavna cena
sveopšte kulture...
Akupunkture obraza.
Gary Bramil 27/10/26.

Коментари
Постави коментар