U Samici Izobilja


Ona, Plava, 

a, ja, ćelav, 

prepun snova, 

čudnih slova


Ona, Plava, 

a, ja, sanjam

oči njene... 

jutrom snene


Ljube mene. 


Poput neba, 

poput meda

suncem grlim

cvet najlepši


Ona, Plava, 

puna stiha

tako tiha, 

lebdi mislima


Mojim. 


Ona, Plava, 

jeste tajna

nove note

teksta mog


Takva strofa

takvog štofa, 

osmeh radja

i kad gvirne


Tajno. 


E, baš, tada

znam da diše, 

nekako, tiše, 

sokakom 


Emocija. 

Mojih. 


Ona, Plava, 

možda prava

u mom srcu

budna spava


Ona, Plava, 

korake vidi, 

malo se i stidi, 

uprkos drhtaju


Ona, Plava, 

galaksija nova

u men' spava, 

žedj utoli i voli


Možda. 


U zagadjenom

Ništavilu mrak sija, 

a, meni tako prija

voleti džez u samici


Izobilja.


Ona. 

Plava. 

Prava.

Supernova.


Gary Bramil 18/10/26.


Коментари

Популарни постови са овог блога