U Samici Izobilja
Ona, Plava,
a, ja, ćelav,
prepun snova,
čudnih slova
Ona, Plava,
a, ja, sanjam
oči njene...
jutrom snene
Ljube mene.
Poput neba,
poput meda
suncem grlim
cvet najlepši
Ona, Plava,
puna stiha
tako tiha,
lebdi mislima
Mojim.
Ona, Plava,
jeste tajna
nove note
teksta mog
Takva strofa
takvog štofa,
osmeh radja
i kad gvirne
Tajno.
E, baš, tada
znam da diše,
nekako, tiše,
sokakom
Emocija.
Mojih.
Ona, Plava,
možda prava
u mom srcu
budna spava
Ona, Plava,
korake vidi,
malo se i stidi,
uprkos drhtaju
Ona, Plava,
galaksija nova
u men' spava,
žedj utoli i voli
Možda.
U zagadjenom
Ništavilu mrak sija,
a, meni tako prija
voleti džez u samici
Izobilja.
Ona.
Plava.
Prava.
Supernova.
Gary Bramil 18/10/26.

Коментари
Постави коментар