Paučina uma
pokuša dokrajčiti
nedodirljivog,
na uštrb zenica
Nova je stanica
diktirala tempo
nezaježljive
velikomučenice
Njenim rečima.
Drhtavi prkos
odagna sumnju
već prepoznatu,
na vreme, baš
Njena svetlost
jeste tama
koja bi da
srca slama
Zato jeste sama.
Poljubila je tama
ulice crnih fenjera.
Izobličenih misli
ona zna da smisli
osvetu, prokletu,
zadovoljivši sebe
Spalila je ćebe
nerodjene dece,
skršila je krevetac
koga sklopi otac
Ona je obmotač
paučine ljudoždera,
nju mrak osvoji
arterijama lustera
Pokvarenih.
Nepotrebnih.
Njena svetlost
jeste tama
koja bi da
srca slama
Zato jeste sama.
Poljubila je tama
ulice crnih fenjera.
Njen trag istoriju
piše, onaniše za
crkavicu dželata,
tih krvavih peta
To je dokaz
veštičjeg hoda,
u praznini praznih
ulica vukojebine
Sopstvene sline
ona briše silno
svojim nagim telom
na večnoj rasprodaji
Njena svetlost
jeste tama
koja bi da
srca slama
Zato jeste sama.
Poljubila je tama
ulice crnih fenjera.
To stanište je
njeno obdanište.
Uzavrelih ruina
njena je padina...
Pakao.
Gary Bramil 28/10/26.

Коментари
Постави коментар