ULM


Silni su se
hvalili svojim
slobodnim danima

A, ja, o mojim 
ranama sam ćutao

Silni su se
hvalili fotografijama, 
dok su pesme moje
nemušte za njih

Silni su se silno
provodili i onda, 
nešto što je moda,
vizuelno napakostili

Nesvesno, ali svesno! 

Takvima je tesno
u sopstvenoj koži, 
njih i loži hvaljenje,
sreće kalemljenje

Na uštrb zdravlja, 
mog, apsolutnog. 

Silni su se smejali
preko vibera, bez 
bibera kako jedu
čorbe, usred borbe

Takve fotografije
ankcioznost su razvile, 
uhlebile drhtaje
paralelnog života

A, jeste greota! 

Neki su se, takodje, 
obradovali čekom, 
sudbinom nekom gde 
loše vreme ne stanuje

Beše kod mene
pre godina deset

Sad...

Dok srce nazaduje, 
upitan je smisao, 
i onog što je otpisao
sasvim slučajnog oca

Takvog: Preko pesama
zvoca, živi, leti, dok se
ne prizemi zimi, 
kraj skakaonice života

Sprata petog, 
života otetog, 
težine prokletog, 
što i jeste, ustvari

Pa ti svari
hiljade stvari! 

Dok telo naglo stari, 
ne mari, baš naprotiv:
Takav je narativ, 
njima superlativ

Život isplativ.
Pod suncem
degradirajućeg
hvalisanja

A, srce, gde je? 

Tamo. 
Kod prepoznatog. 
Naravno. 

Zašto bi čamio na
ulici, kraj bolesnog, 
živog i uspešnog, 
uprkos ludilu mase? 

Logično? No! No! 
Konto prazan nije!
Bez obzira na sva
silna, tudja, blaga:

Neda se vlaga! 
Uprkos ludilu mase! 
Uprkos

Gary Bramil 3/9/26.

Коментари

Популарни постови са овог блога