Silni su se
hvalili svojim
slobodnim danima
A, ja, o mojim
ranama sam ćutao
Silni su se
hvalili fotografijama,
dok su pesme moje
nemušte za njih
Silni su se silno
provodili i onda,
nešto što je moda,
vizuelno napakostili
Nesvesno, ali svesno!
Takvima je tesno
u sopstvenoj koži,
njih i loži hvaljenje,
sreće kalemljenje
Na uštrb zdravlja,
mog, apsolutnog.
Silni su se smejali
preko vibera, bez
bibera kako jedu
čorbe, usred borbe
Takve fotografije
ankcioznost su razvile,
uhlebile drhtaje
paralelnog života
A, jeste greota!
Neki su se, takodje,
obradovali čekom,
sudbinom nekom gde
loše vreme ne stanuje
Beše kod mene
pre godina deset
Sad...
Dok srce nazaduje,
upitan je smisao,
i onog što je otpisao
sasvim slučajnog oca
Takvog: Preko pesama
zvoca, živi, leti, dok se
ne prizemi zimi,
kraj skakaonice života
Sprata petog,
života otetog,
težine prokletog,
što i jeste, ustvari
Pa ti svari
hiljade stvari!
Dok telo naglo stari,
ne mari, baš naprotiv:
Takav je narativ,
njima superlativ
Život isplativ.
Pod suncem
degradirajućeg
hvalisanja
A, srce, gde je?
Tamo.
Kod prepoznatog.
Naravno.
Zašto bi čamio na
ulici, kraj bolesnog,
živog i uspešnog,
uprkos ludilu mase?
Logično? No! No!
Konto prazan nije!
Bez obzira na sva
silna, tudja, blaga:
Neda se vlaga!
Uprkos ludilu mase!
Uprkos
Gary Bramil 3/9/26.

Коментари
Постави коментар